‘Oni su mali, ali su veliki, odnosno, hoću reći, nisu više mali, ali su dosta veliki da ne budu mali’ jedna od legendarnih rečenica iz kultnih Smogovaca upravo paše uz Vinariju Vina Kota. 2 ha vinograda, 10 000 boca godišnje u 5 iznimnih etiketa od toga 3 pjenušca i 2 mirna vina odvaja ju od male ka velikoj vinariji, a opet Kota ekipa ostaje u svojoj skromnosti, svjesna svojih trenutnih mogućnosti, na svom bregu, u Gornjoj Batini pokraj Grad Zlatar, u svojoj modernoj kuriji i uživaju u zalasku sunca na kraju dana često okruženi ljudima koje vole. Zato su i mali i veliki:)
Vinarija Kota je jedna stanica naše vinske ceste i kao ogledni je primjer onoga što vam želimo kroz naše priče dati. Ispričati vam nedovoljno ispričano, približiti svijet vina ako mislite da vam je preeksluzivan il nedostižan, dati vam ideju za sjajan izlet gdje možete udahnuti svjež zrak i nagraditi svoje nepce na samo 45 min od glavnog grada, preokrenuti vam ustaljene predrasude kao npr. da Zagorje ima kiseliše, a opet želja nam je vinarima olakšati put do vinoljubaca i kušača.
Vinarija Kota me vanjskim izgledom na tren vratila u Vik, gradić na Islandu gdje smo koračali po crnom pijesku i divili se tamnim stijenama u moru, ali i unutrašnjost me baca na Islandski/skandinavski lijepo osmišljeni prostor, bez suvišnih stvari, a opet svega dovoljno, s dovoljno stajaćih i sjedećih mjesta, prekrasnim podom koji se lako održava, velikim vinskim frižiderima i namještajem, gdje jednostavnost zapravo skriva dragulje. Prekrasna i jednostavna kušaona ne daje ni naslutiti da se ispod vas nalazi podrum gdje Tihomir Kota brćka svoja umijeća. Jel on Zagorec ako ima vinariju u Zagorju il je i dalje dečko z Markuševca gdje je roditeljska kuća il je pak Zagrepčanec s Trešnje gdje stanuje? On je miks svega toga, baš kao što svoje zvanje dipl.ing.strojarstva odlično spaja sa zanimanjem vinar. On je razvio svoju ljubav spram vinima u priču koju vam želimo približiti jer je sjajna.
Vjerujem da je lakše biti vinar ako dolaziš iz obitelji gdje se generacijama proizvodi vino, gdje imaš nasljeđene i obrađene vinograde, mrežu prodaje, pa taman i ljudima na kućnom pragu, mrežu marketinga i svoj krug ljudi nego biti novak. Ali nije naslijeđe presudno za kvalitetu. Presudna je ljubav prema vinu i vinogradu, a to je ono sto ima Tihomir Kota, neopterećen, dopušta sam sebi imati priču u kojoj ne treba raditi kompromise, a što se vidi u proizvodima, u čaši i u osobnom pristupu spram nas, beskrajnih zaljubljenika u točena zlata. Dio ekipe je i prekrasna Iva Tuđa, koja je voditelj prodaje i s kojom smo tako lako dogovorili susret, kao i ranije dostave pića na kućni prag i s kojom i dalje razgovaramo i dijelimo iskustva o vinu. Mene su naravno opet oduševile etikete, na kojima su ocrtane kote i brojevi kao nadmorske visine mikrolokacija vinograda (npr. Chardonnay sur lie 267 je iz vinograda koji se nalazi na 267 m nadmorske visine). Pregenijalna mi je ta ideja Tihomirove supruge o spajanju prezimena s nadmorskim visinama, a koju je onda grafički u djelo sproveo dizajner Vanja Cuculić.
Iskušali smo sve pjenušce, i teško se odlučiti koji je bolji, 267 od chardonnay, 325 od sauvignona i chardonnaya il 255 od chardonnaya i rajnskog rizlinga. Obožavamo i mi najprodavaniji Sauvignon blanc 375, ali Chardonnay sur lie 267 oduševljava baš svakim narednim gutljajem i naš je favorit. Posebno je bilo fantastično iznenađenje koje nam je Tihomir priredio nakon obilaska podruma-degoržiranje pjenušca posebne edicije, koja nije na prodaju. No, moju mamu, Zagorku, oduševili su pjenušci, ali i sama ideja da se u Zagorju, vinskoj regiji bregovita Hrvatska proizvode baš pjenušci. Naši pak prijatelji za osobne i poslovne svrhe naručuju puno Kota pjenušaca, da nagrade sebe i svoje suradnike jer ovakav pjenušac kad ga piješ je doista znak da si sam sebi bitan i da su ti bitni oni kojima ih poklanjaš ili s kim ih piješ. Sljedeći put vodimo ih sa sobom u vinariju, jer da, dolazit ćemo tamo često…
