Moćna gomilica saznala je u Kutjevačkim podrumima puno o njihovim bivšim glavnim enolozima pa nam je sljedeća stanica bila Vinarija Krauthaker, vlasnika vinara Vlade Krauthakera, bivšeg glavnog enologa u Kutjevačkim podrumima, koji stanuje u ulici Ivana Jambrovića, takoder bivšeg glavnog i slavnog enologa, kažu, legendarnog upravitelja, a u neposrednoj blizini se nalazi i Ivan Perak, također bivši glavni enolog tog vinskog giganta, kod kojeg smo bili dva dana kasnije. Meni je baš zgodna ta činjenica teritorijalne blizine, a Vama koji ćete otići u Kutjevo neka olakša plan puta. Manje zgodna činjenica koju ću spomenuti je da nismo u Kutjevu otišli do svih vinara kod kojih smo htjeli najviše zbog neprilagodljivosti gostu, ali onih kod kojih smo bili ostavili su sjajan dojam pa ćemo ponovno tamo. Krenimo, onda, o takvima.
Pozivam Vas da naglas sada izgovorite”Krauthaker”, ponavljam “Krauthaker”. Zar vam nije sam izgovor tog prezimena nekako kraljevski, kao da je rezervirano za osobu kralja, u ovom slučaju vinskog kralja. Vinara nismo upoznali, ali za potrebe priče kopirati ćemo dio teksta nama dragog portala Vino.rs u kojem stoji da je “vinski istraživač, zaljubljenik u lozu i vino, krajnje neumornog duha i teško uklopljiv u bilo kakav vinski stereotip”. Da li je tome tako pokušali smo saznati u vinariji gdje nas je dočekao Zdravko Ketović, nama taj dan “katica za sve”, koji je onakav kakav treba imati svaka vinarija. Profesionalan u pristupu, prilagodljiv za dogovor, sadržajan u predstavljanju, bogatog znanja i iskustva i koji ne gleda na sat, već vam želi pružiti znanje i doživljaj – jer vino je doživljaj. U prvi mah su neki od nas, koji nisu puno googlali, mislili da je on vlasnik, ali nema onaj prepoznatljiv brk i naočale gospodina Vlade. Nije nam to domaćin posebno zamjerio, već kao da je namjerno htio naučiti nas brojnim činjenicama, ispričati dodatno vinske štorije kako bi se od “neukih đaka” pretvorili u “one koji žele znati više”. Već nas je na ulazu osvojila drvena bačvena sjedeća garnitura, zapanjujuće i neočekivano udobna, a dah su nam oduzimale razne maštovito oslikane bačve koje krase unutrašnjost vinarije odnosno vinskog podruma. Te šarene bačve samo su dio posebnih detalja, osvojio nas je i brod od plutenih čepova i prozor na podu koji nam je dao ideju za neki naš budući vinski podrum. Kroz priču smo se nasmijali neobičnom obliku podruma, naime stepenice idu gore, a ne dolje, spuštenim stropovima koji su onemogućavali unos velikih bačvi, divili se urednosti i čistoći kao da smo u laboratoriju. I ne, nije svaki podrum isti. Da, u svakom su bačve, ali svaki je originalan na svoj način i baš spajanje vizualnog sa osjetilnim iliti stapanje viđenog u podrumu sa vinom tog vinara koje pijete je ono što donosi kušanje u vinariji i razlog je zašto mi to radimo. Jer, osjećaj je izvanredan. S gornje terase pogled se pruža na Zlatnu dolinu, Vallis Aureu, a rukom su nam pokazivani položaji vinograda, i te kakvi položaj – najbolji:) Obratite pozornost kad kupujete Graševinu Mitrovac, to je jedan od položaja, a svaka mikrolokacija vjerujemo priča svoju priču. O tom brinu oni koji rade vinograde, a na nama je kušanje i uživanje.
Uživali smo tako u sedam veličanstvenih etiketa gdje je opet svatko odabrao svog favorita. Sestra se nanovo odlučivala za graševinu jer ipak smo u Kutjevu, mene je naravno osvojio i osvaja Sauvignon iako se dobro borio sa Chardonnayom iz 2018. Morali bi vikend provesti u toj vinariji da bi saznali kakve dragulje krije, i da bi otkrili kako je to saditi 30-tak sorti u vinogradima pa i onih koje tom podneblju ne pripadaju, kažu drugi, ali i ne Vlado Krauthaker. Voli istraživati i učiti, proučavati kako se ponaša i crljenak iz Dalmacije u Slavoniji. Mi smo kao entuzijasti svjesni koliko se potencijala krije u tom vinogorju, u krasnoj graševini i koliko saznajemo puno o tom kraju, o krasnim vinarima koji pišu povijest tog kraja poput Vlade Krauthakera koji je došavši iz Međimurja ovdje napisao i piše povijest. Toliko toga se nudi u jednoj čaši vina Krauthakera. Ostaje nam za sljedeći put kušati orange vina koje gospodin Vlado Krautkaher radi po gruzijskoj tisućljetnoj recepturi, i odmah kažem da bi Alen mogao s njim piti baš cijelu noć baš takvo vino. Ukoliko gospodin Vlado traži društvo za orange večer, imamo savršenog kandidata. Valjda nećemo na naše planirano putovanje u Gruziju krenuti bez da kušamo Krautkaherov Kuvlakhe.
Čim se smiri situacija, nastavljamo po 45 paraleli do Fruške gore, a prije puta ćemo obnoviti okuse ponovno u ovoj sjajnoj vinariji.
Za doma smo kupili krasne butelje, veselimo se kakvom krasnom mesu uz koji ćemo otvoriti Mercs (merlot i cabernet sauvignon) a i chardonanay bi, kao takav potencijal, rado probali i za dvije godine, ali nije bilo pomoći, popili smo. Jer tko može odoljeti tako dobrom vinu i ne počastito se na kraju dobrog dana i kaj nije rođendan?Dok sam smišljala tekst pao je i Pinot sivi. Tako to biva sa savršenim vinima kao što su vina vinarije Vlade Krauthakera.
