Vinarija ili vinski podrum je pogon za proizvodnju, skladištenje i pretakanje vina, često ukopan u zemlji, često blizu samih vinograda, a često se u istima ili bar neposredno uz njih nalaze kušaonice vina. E tu mi nastupamo:) No, svaka vinarija ima svoju priču i odraz je onih koji tamo njeguju svoja vina nastojeći napraviti najbolje za sebe, goste i za generacije koje dolaze. Kada bi jednom rječju trebala opisati na što me podsjeća Cossetto Vinarija u Kaštelir-Labinci onda bi to bila umjetnička galerija, zbog mnogočega. Naime i samo to talijansko prezime Cossetto ima nešto umjetnosti u sebi, pa i sama imena vinarskog bračnog para Alfredo i Melinda i djece Denis i Grazie sugeriraju na neke umjetničke duše. Ne, nisu slikari niti kipari već je to bračni par enologa koji rade odlična vina u svojoj vinariji stvarajuću široku lepezu sortnih, izrađenih, dotjeranih, karakternih vina od sorata malvazija, chardonnay, muškat bijeli, teran, borgonja i cabernet sauvignon. Vinarija je ogledni primjerak uredne galerije, besprijekorno čiste u kojoj su “izložene” velike inoksice, ali u kojoj su smještene drvene bačvice u kojima odležavaju vina, a kraj kojih se odvija vođena degustacija. Sve smo probali što se probat da, a kako smo bili smješteni u neposrednoj blizini do doma smo prošetali. Kastelir je izvrsno mjesto za odsjesti jer su tu krasne kuće za odmor, a apsolutno je sve bitno jako blizu. Naša preporuka je Dvor Strica Grge, a boca cossetto muškata vas čeka ohlađena u frižideru. No, kraj tih spomenutih drvenih bačvica nalazi se stilski namještaj, nenapadni ali upečatljivi detalji poput venecijanskih maskica, koji detalji su samo upotpunjavali moj prvotni dojam da ulazimo u Cossetto galeriju.
Alfredo je domaćin koji je kao kustos, onako s profesorskog profesionalnog gledišta nastojao o svakom vinu ispričati povijest, kako, kada, zašto, koliko, u čemu je bezrazložno skroman, ali je to u jednu ruku i vrlo šarmantno jer dovoljno je da vina govore za sebe. Vrlo je iskren domaćin i u krajnjoj liniji ni kustosi u galerijama ne pričaju puno, već se svakom posjetitelju daje vremena za osobni doživljaj onoga što gleda, u ovom slučaju onoga što kuša. Imaju krasnu internet stranicu pa možete vidjeti razne stilske etikete za vina, kako za koju liniju (meni su draže one za premium liniju, ali i ove za regular pak imaju Murtićev mozaik tako da svaka ima svoj umjetnički štih ) no i kulinarske preporuke kao i poželjne temperature za serviranje. To pričam onima koji nemaju priliku otići u vinariju. Vi, koji imate priliku otiđite jer sva vina probat ćete onako poslužena u fantastičnim uvjetima, uz slasne kulinarske zalogajčiće. Chardonanay sur lie je definitivno nešto sto se u životu mora probati, mora imati doma, mora poklanjati i kupovati. Mi cemo svoj kupljeni primjerak otvoriti onda kada majka napravi Imotsku tortu za desert, a nakon što Alen napravi svoj slavni rižoto uz njega ćemo definitivno ohladiti Malvaziju rusticu, jer zlatni ručak zaslužuje zlato u čaši, onako medasto i smokvasto.
Osobno dojmila me se Malvazija gentila, djelo kćeri Denis. Ima li išta ljepše za Melindu i Alfreda od spoznaje da nova generacija nastavlja njihovim stopama, hrabro, ponosno, s fantastičnim vinom već u startu…
Pravac Kaštelir, a nakon što raspakirate stvari u nekom smještaju odmah kod Alfreda Cossetta.
