And now for something completely different… Hug & Punch Coffee Co. , Matulji
“Svrati na kavu”, “Idemo na kavu”, “Skuhaj mi kavu, molim te”, “Kad ćemo na kavu?” samo su neke od rečenica koje mnogi od nas izgovaraju svakodnevno, pa čak i oni koji ne piju kavu i koji će “na kavi” popiti sok ili čaj. To je ritual, to je tradicija, to je wow napitak, a sam miris kave koji se proširi prostorijom u kojoj se ona kuha ili prži nikog ne ostavlja ravnodušnim. Tek nedavno sam naučila malo više o kavi u sklopu Badel Masterclass i to one basic stvari koje bi svatko trebao znati… Kava je voće, tek obradom i prženjem čvrstih zrna kave dobivamo ona spremna za pripremu napitka. Dancing goat je poznata priča o otkriću djelovanja kave. Sredinom 16.st u Istanbulu se otvara prva kavana, ima preko 100 vrsta kave, a 99 posto svjetskog tržišta čine arabica i robusta itd. . I odlučila sam naučiti još puno toga. Primijetila sam da mi se pažnja redovito zaustavljala kada bi na fb ugledala znak HUG&PUNCH, da sam uvijek postala malo više znatiželjna, da sam uvijek otvarala tekst. I zato sam nagovorila muža da pri sljedećem prolasku kroz Matulje svratimo tamo. Vizualni identitet je doista dojmljiv i očigledno funkcionira kada me privukao tako da je muž morao po najgorem prolomu oblaka voziti do Matulja, do zgrade gdje rade entuzijasti koji rade kavu koja priziva najsnažnije osjećaje i gdje se spajaju uloge dobavljača najfinijih zrnaca, prženje kave i edukacijski centar. U trenu, kad sam ulazila u prostor i kad sam osjetila miris kave poželjela sam otići na edukaciju, gledati kako se kava prži i priprema. No, naravno da za to nije bilo vremena niti je bio najbolji trenutak ali svejedno sam bila sretna što sam zavirila kroz ta vrata. Nisam tog dana upoznala Domagoja Trusića, entuzijasta koji bi me vjerojatno svojim bogatim iskustvom i pričom zarobio do večernjih sati, već smo popili kavicu made by Robi i čuli ponešto o čarolijama koje se zbivaju u tom prostoru. Naravno da mi je pogled svako malo odlazio na izložbene stvari, poput šalica koje krase stalažu i gdje svaka priča svoju priču, a meni je jedna franck šalica otvorila vrata djetinjstva i nedjeljnih ručkova kod najdraže tete u vikendici u Stubici
Oduvijek sam voljela kavu, i kad sam bila mala, možda zbog toga što su kavu pili samo odrasli pa sam se osjećala važnom, možda zbog onih petit beurre keksa koje je moja baka umakala u kavu i davala meni. Sjećam se da me sestra zezala da će mi od kave narasti rep pa mi je jednom zgodom i napravila rep i zalijepila pozadi da me uplaši. No, ja sam neustrašiva kavopija, koja je jako sretna i entuzijastična u pogledu svojih novih znanja o kavi, pa vas pozivam da mi se u tom putovanju pridružite. Krenite od ovog teksta, svratite na hug and punch internet stranicu, čitajte o kavi, naručite (ja sam uzela džezva kavicu), škicnite razne edukacije, umemorirajte logo pa ih potražite na festivalima ili u rougemarin.hr , nemojte zaobići Matulje pri putovanju i zapišite broj 0993736320 koji ćete nazvati radi dogovora i stecanja znanja i iskustva o kavi. Ja se veselim novim znanjima baš kao što se veselim čaši vina i dobrom ručku…
