Kako me Pariz odveo u Međimurje kod Vina Horvat?
24.svibnja 1976.održana je slijepa degustacija vina na kojoj je vrh francuske kulturne enologije, suprotno očekivanom, ocijenio kalifornijska vina boljima od francuskih, a za koju sam prvi put saznala gledajući film koji je kod nas preveden kao “Dvoboj vinara” . Upravo je Pariška povijesna degustacija bio odgovor na pitanje koje je Horvat Vinarija postavila na svoj fb profil. Moj točan odgovor meni je donio Horvat pušipel i još kao znak pažnje muškat iako nisam bila najbrža. No, taj divan Međimurec Robert je sve nagradio i prve i ne tako prve odgovore
. Nisam ni sama mogla vjerovati da sam dobila vino, no jesam… To je samo znak da trebate igrati i, naravno, znati. Bilo je sasvim jasno da ćemo za Urbanovo posjetiti tu vinariju. Osim što su nam na travnjaku ispred vinarije, među redovima u vinogradu nastale naljepše ovogodišnje fotografije Alena i Andreja u trku, i osim što smo ostali paf na beskraj vinograda poput zelenog mora, Robert Horvat nas je oduševio svojom skromnošću i svojom vinskom pričom ispričanom dijelom ispred vinarije dok smo kušali sjajan pušipel, pinot bijeli i rajnski rizling, a dijelom u podrumu, besprijekorno čistom podrumu gdje ručno izrađena drvena vrata žele ispričati svoju povijest i gdje smo pretpremijerno kušali 279, posebno vino, graševinu u svom punom sjaju, koja je prije par dana ugledala svjetlo dana.
. Nisam ni sama mogla vjerovati da sam dobila vino, no jesam… To je samo znak da trebate igrati i, naravno, znati. Bilo je sasvim jasno da ćemo za Urbanovo posjetiti tu vinariju. Osim što su nam na travnjaku ispred vinarije, među redovima u vinogradu nastale naljepše ovogodišnje fotografije Alena i Andreja u trku, i osim što smo ostali paf na beskraj vinograda poput zelenog mora, Robert Horvat nas je oduševio svojom skromnošću i svojom vinskom pričom ispričanom dijelom ispred vinarije dok smo kušali sjajan pušipel, pinot bijeli i rajnski rizling, a dijelom u podrumu, besprijekorno čistom podrumu gdje ručno izrađena drvena vrata žele ispričati svoju povijest i gdje smo pretpremijerno kušali 279, posebno vino, graševinu u svom punom sjaju, koja je prije par dana ugledala svjetlo dana.Spomenuti treba da smo se s Robertom susreli i dan prije na Vinart radionici o Pušipelu koju je sjajno vodio Mario Meštrović, što je samo znak o već ranije rečenom kako vinari stalno vole učiti i stjecati iskustvo i nova znanja i izvan svojih podruma. 
Posebno simpatično je bilo što nas je kroz podrum pratio mali Robertov sin, koji je na naše pitanje “koliko imaš godina?” rekao :”5 i pol let” , na jedan tako sladak i spontan način da smo se na to smijali još danima. No njegova prisutnost bila je baš onako uklopljena u priču zašto Robert i njegova supruga i ostali članovi obitelji rade to što rade. Pa upravo zbog tih sinova. Da im ostave, već kad znaju kako s lozom, naslijeđe i da im daju odskočnu stepenicu. Pažnju zasigurno zaslužuje činjenica da se Horvatov muškat pije u Americi, no i ne samo u Americi pa se nadam, dame i gospodo, da ćete ga uskoro probati, ako već niste. Zanimljivost je i stvaranje najbolje selekcije pušipela kojom je od 32 klona odabrano 5 koji rastu na terasama kod njegovog doma, a uskoro nadamo se i prekoputa vinskog hotela sa 12 soba. Bit će to prava vinska atrakcija u Međimurju, tako prekrasnom kraju s toliko puno potencijala za razvoj iako je već sad na nestvarno dobroj poziciji. Čudo je kako tamo sve uspijeva i kako su Pušipel, krasnu sortu, postavili na značajno mjesto među svjetskim vinima.
