Pitaju nas mnogi kako pronalazimo sve te vinarije i otkuda nam ideje kamo ići, a odgovor leži u upornosti u pretraživanju internetskog bespuća unatoč sjajnim vinskim časopisima i dobrim vinskim portalima (dostupni užem, stručnijem krugu) i unatoč ljetnim dodacima dnevnom tisku u kojima se obično vrte ista imena, bez konkretnih informacija koga nazvati i kako doći do vinarije. To je ujedno jedan od razloga nastanka Vinske ceste moćne gomilice i izazova kojem težimo. Ovog ljeta nas je internetska pretraga poput gdje petkom, fina dalmatinska vina, vinarija u okolici Šibenika itd. dovela do prekrasne Baraka Winery, obiteljske butik vinarije na Srimi. Odmah me osvojila sjajna, glamurozna i moderna internet stranica koja je dala naslutiti isto takvo sjajno i glamurozno popodne, iako nisam ni slutila kakvo nas sjajno iskustvo za oči i nepce čeka. S Filipom Baraka, vlasnikom i vinarom, lako smo dogovorili vrijeme degustacije, pritom nismo ni zamišljali mjesto, odnosno što se krije pored lokalne ceste, iza table BARAKA. Prekrasan pogled kojem se i Andrej divio, jer ne vidite kraj savršenim redovima maslina i vinove loze, iako znamo da se vinarija ponosi sa 4 ha. Morali smo prošetati između redova, osjetiti i dodirnuti te prekrasne biljke prije kušanja onoga što one daju jer kako i sama filizofija te vinarije kaže SVA IZVRSNA VINA POČINJU U VINOGRADU.
Osim prekrasno uređenog urednog eksterijera u kamenu, dah nam je stao kad smo vidjeli unutrašnjost. Jednostavna kušaonica kao prekrasan spoj kamena i drveta sa mnoštvom modernih detalja, stalažice popunjene Baraka vinima sa sjajnim i glamuroznim etiketama (već znate da se etiketama posebno divim) sa prekrasno stiliziranim slovima na njima i onda savršeno uredan vinski podrum. To izgleda kaže moj tata: Svjetski! Odrasla sam znajući da je izraz Svjetski! najviša klasa u divljenju. Baš takav bi podrum mi jednog dana htjeli, kad bi ga bar mogli čarobnim štapićem ili na nekom Aladin tepihu prebaciti u našu Pušću. Onako da i mi imamo te krasne barrique bačve (ne mora ni podrum biti kao kod Filipa 20 m dug), ma čak bi preselili i i betonski spremnik u obliku jajeta (gdje Filipu odležava debit). Uživali smo u Filipovoj vinskoj priči od osnutka vinograda 2005., preko izgradnje kompleksa do opisa svakog vina uz slasne zalogaje iz obližnjeg kraja. Ovdje Babić i Debit, autohtone sorte imaju novu dimenziju ozbiljnosti i kvalitete, Prisbus koji je kao spoj Cabernet sauvignona i Merlota nas oduševio il Mocira kao spoj Plavine i Merlota. Čak i nazivi vina poput Mocira (sinonim za suhozid) dišu tu tradiciju Šibenskog kraja iako je vinarija nova i moderna. Alena je odusevilo vino Barone Riserva (Šibenska tvrđava) koje je spoj Cabernet sauvignona i Plavine.
Krasan izlet valjalo bi ponoviti dogodine, ali nadamo se da ćemo Dalmatinovo slaviti u Vinariji, da da dobro ste pročitali… Ne Valentinovo, to ne slavimo, nego Dalmatinovo, dan u kojem ljubitelji vina i gastro specijaliteta uživaju 15.2. U Baraka vinariji.
