Rijetke su vinske revije ili ocjenjivanja koja ne uključuju priznanje vinima Matošević, rijetke su vinske karte koje ne uključuju etikete Albu, Grimaldu, Auru ili Moru, rijetke su i države u koje se ne izvoze ove fine kapljice nastale pod stručnim okom Ivice Matoševića a rijetki su i naši izleti u Istru koji ne uključuju njihovu vinariju u Krunčićima i rijetke su obnove vinskih zaliha našeg vinskog podruma u kojem jedna dostava na kućni prag nisu vina Matošević. Neki dan nas je fb podsjetio na prvu posjetu Vinariji kada smo prvi put slušali o položajima u Bujštini i Grimaldi, kad smo imali odlično vođenu degustaciju i obilazak podruma i gdje smo imali sreće kušati i neka vina iz arhive. Doduše, Alen je morao podnijeti veći teret, jer sam ja bila trudna.
Svidjela mi se na prvu ta neka opuštena atmosfera, ugodan ambijent, mjesta kraj ognjišta, slike Anthony Bourdaina, Iggy Popa i karikatura Iron Lady Đurđice, partnerice Ivice Matoševića. Tada sam se zaljubila u Auru. Auru volim zbog crvene fenomenalno stilizirane i na prvi pogled, prepoznatljive etikete, navojnog čepa, spoja chardonnaya točno onoliko koliko treba da se poigra s malvazijom koju inače obožavam i taman količinom sauvignon blanca da obogati tu kupažu voćnom aromom. Kratko, Auru pijem uvijek, u svečanim prilikama, kišnom srijedom, u našem vrtu subotom. Kad bi izdvojila vino koje želim za svaki dan to bi bila Aura, jer između nas ima neka tajna veza….
