… Ja sam ptica crna,
a žut mi je nos
Svako dijete znade
da se zovem KOS…
Kad ide na vinske ceste Moćna gomilica nužno mora, uz općeprihvaćenu Kukunku, pjevati i druge dječje pjesmice, a toga dana je tako prikladno bilo pjevati o Kosu na putu ka Vina Kos na predivnoj Zelinskoj cesti. Baš zbog tog specifičnog prezimena nužno je da Kos bude toga dana u prvom planu, a posebno me oduševilo što je dizajner njihove vinske etikete baš toj ptici dao glavnu ulogu. Na svakoj etiketi taj čudesni kos, ptica crnog repa, žutog kljuna povlači drugo slovo, kao da krade slova sorti… Nije ni čudo što je upravo Studio Cuculić dobio nagradu Red dot za dizajn etiketa, jednu od najprestižnijih nagrada za dizajn. Laknulo je i obitelji Kos koji su studiju dali puno povjerenje i tako se odvojili od onih etiketa koje su njihove butelje krasile punih 15 godina. Nekad se odvojiti od etiketa koje imate godinama može biti puno teže nego se na prvu čini, baš kao što se mnogima može činiti da je jednostavno napraviti dobru etiketu od ptice KOS. Ali nekad jednostavnost zna biti teška, no ne i za ovu sinergiju Vanje Cuculića i obitelji Kos. Iza tih lijepih etiketa kriju se i lijepa vina. Dočekao nas je Karlo Kos, mladi ali sjajni agronom i vinski znalac, a to je uvijek poseban osjećaj kada vas dočekaju nasljednici.
Nekako znate da je kuća živa, da vinarija ima svoje zašto i zato, čim stanete na njihov posjed. Širokog osmjeha i čvrstog stiska odmah smo dobili ono po što smo došli. Pjenušac Anita. Ako netko nije probao, neka odmah sada kada pročita ovaj tekst ode u nabavu istog. Predivno perlanje, klasičnom metodom proizveden pjenušac, zanimljive kombinacije od koje nisu odustali od prvih šampeka proizvedenih davno u podrumu. Hit kombinacija kraljevine, chardonnaya i rajnskog rizlinga u tipu brut jednostavno je stvorena za uživanje, prije jela, nakon jela, ali nama i uz jelo. Posebno je dojmljivo kada vas prilikom kušanja tih divnih perli dođu pozdraviti bračni par Kos, dakle mama Anita po kojoj je pjenušac dobio ime i otac Željko, onaj tko je sačuvao sve dobiveno i potom zatečenom znatno digao kvalitetu. Osim dobrodošlice riječima, servirane su nam poslastice iz zelinskog kraja s njihovim šarmom, sir, dimljeni Dragec kojeg sad rado kupujemo, namaz od bučinih sjemenki kojeg smo se okušali i sami raditi doma, kobasice, rolica punjena patkom i tako dalje. Kako to i priliči roditeljima sa već odraslom djecom, oni su otišli na feštu za Martinje a dom i nas, goste, ostavili su u sigurnim Karlovim rukama, ispred kamina.
Kamin je posebno dojmio Alena jer je simbol okupljanja, kao da osim što grije tu tradicionalnu lijepu u drvu izrađenu kušaonicu, prezentira i obitelj, povijest, a boce na njemu prikazuju tu vinsku vremensku liniju, povijesni trag koji su ostavili u ovom pitomom zelinskom kraju. Degustacija se nastavila s kraljevinom i kernerom, nešto malo kiselkastije/mineralnije i autohtono i nešto malo slatkasto, oboje vrlo pitko. Chardonnay je već ozbiljniji, koji se može poslužiti i kao aperitiv ili uz kakav krasan ručak od laganijeg mesa, iako bi ja uvijek za aperitiv odabrala pjenušac Anita ili podjedanko dobru rose varijantu Rosulu.
Ne smijemo zaobići ni crni pinot, kojemu očigledno izuzetno paše zelinsko gorje jer zemlja daje kvalitetno grožđe koje se onda kvalitetnom preradom pretvara u suho, izuzetno pitko crno vino rubinske boje.
Nismo propustili priliku pogledati i novi podrum na malo više od 500 m2, vrijedna, bogata, skupa i moderna investicija koja će omogućiti lakšu preradu grožđa, i godišnju proizvodnju od oko 40 000 litara. I ovu su berbu proveli pod strehom novog podruma. Kušaonica koja će biti u sklopu novog objekta zamišljena je kao moderan prostor u kojem ćete moći kušati i učiti o vinima ovoga kraja. Nema druge, nego poželjeti im sreću. Znanje imaju, vrijedni su i radišni, ne sumnjamo u daljnje uspjehe. Ima nešto u tom zelinskom kraju, neki mir vlada u zraku i izrazita dobronamjernost domaćina ovoga kraja koji se trude oko svakog gosta, i nije im nakon tri dana dosta. Vrijeme je brzo proletilo u ugodnom društvu, a nas su djeca svojim zanimljivim dječjim gestama za ići kući odvojila od trpeze i Karla. Vino je ono što okuplja članove obitelji Kos, vino je ono što nas je dovelo k njima, zar nije vino divno?
Za kraj…. Citirat ću jednu od deset zapovijedi vinopija ispisane na podlošcima ispod čaša:
“Dok piješ vino, misli na to koliko truda i rada se skriva u jednoj čaši hrvatskog vina!”
