Ima li tu mjesta za mene?
Sasvim mala rupa je dovoljna
Da se ušuljam u tebe…
Ovi Urbanovi stihovi savršeni su za opisati osjećaj ulaska u kušaonu Degrassi Wines . Mjesto je to gdje se posjetitelj osjeća tako ugodno da je teško, jako teško otići. Mjesto je to gdje se lako shvati kako je malo potrebno da se čovjek osjeća sretnim. Potrebni su dragi ljudi, fina klopa i sjajno vino.
A kad smo kod vina, Degrassijeva su čudesna.
Živopisna, pamtljiva, vina koja pobuđuju i oslobađaju najljepše emocije.
Uz Kozlovića i Matoševića, taj treći član izvornog trijumvirata s Vinistra ili kako su ih neslužbeno zvali istarska 3 kralja, u svojim vinima pruža istinski doživljaj terroira tog dijela Istre.
Odmah mogu napomenuti da ovo nije mjesto za one koje traže mlada vina bez snažnog karaktera. Degrassijeva vina su mišićava, punih okusa sa snažnim primarnim aromama koje daju sorte i sekundarnim koje im daje tehnologija proizvodnje, odležavanje i prstohvat čarolije koju im daje Moreno Degrassi.
U svemu tome izuzetno bitnu ulogu ima Alen Matelić, enolog vinarije koji je neiscrpan izvor znanja o vinima, tehnologiji proizvodnje i kao takav bio nam je savršen domaćin i sugovornik. U tih nekoliko sati koliko smo proveli u njegovom društvu približio nam je filozofiju Degrassijevih vina i filigranskom preciznošću je osjetio koji su naši afiniteti dajući nam priliku da kušamo vina različitog sortimenta ali koja savršeno pogađaju naš ukus. To nikad nije lagano ali kad s druge strane imate vrhunskog profesionalca koji iz razgovora s vama dobija ideju u kojem bi vas smjeru mogao odvesti s aromama, sortnim karakteristikama i nekim našim preferencijama, onda se to čini jednostavno.
Bilo da je riječ o liniji vina Classic ili pak Riservi odnosno selekciji ili cuveeima u svakoj od njih pronašli smo više favorita.
Počevši od pjenušca La vin en rose od refoška i terana preko malvazije ( ona iz 2015. je čudesna), sauvignona i chardonnaya ( uf kakva je bomba od vina Ferne chardonnay riserva iz 2012. 
) ali i kod nas manje prisutnog petit verdota i viogniera, preko refoška i syraha iz 2012. pa do cabernet sauvignona iz 2011. u svima smo našli ono nešto zbog čega su ona postala stalni gosti našeg podruma a svaki novi susret izaziva u nama neku neobjašnjivu magnetsku privlačnost prema Degrassijevim vinima
) ali i kod nas manje prisutnog petit verdota i viogniera, preko refoška i syraha iz 2012. pa do cabernet sauvignona iz 2011. u svima smo našli ono nešto zbog čega su ona postala stalni gosti našeg podruma a svaki novi susret izaziva u nama neku neobjašnjivu magnetsku privlačnost prema Degrassijevim vinima
