Toscana

Sumnjam da ću ikada više doživjeti da je sve u vidokrugu potpuno ispunjeno vinogradima kao sto sam to doživjela u Moselu i Bordeauxu ali i prvi kontakt s Toscanom bio je prekrasan.

Brunelo…

Rezervirali smo si iskustvo u Montalcinu, točnije par kilometara ispred gradića, s drugog brega u dvorcu/vinariji Castello Tricerchi .

I doista je bilo kao u dvorcu, grije se samo jedna prostorija,ciglasti dvorac, s malim podrumom, ispred jezero i vinograd. Brunello iz 2018. je poseban, bogat, osjeti se to petogodišnje odležavanje, a ponos nam je izazvala činjenica da ga odležavaju u slavonskom hrastu, ali dobre su nam bile i inačice od te sorte, bazni sangiovese i rosso. Vina su dobra, vina su skupa, iskustvo je nezaboravno. Fora je kod Talijana što ne možete zakasniti jer ste uvijek na vrijeme i ne gledaju na sat koliko se zadržavate, izuzetno su ljubazni. Ostatak dana iskoristili smo za razgled Pienze, posebno slatkog gradića, okusili Gelato u pravoj Gelateria u kojoj radi Talijan, sa šalom oko vrata kao modnim detaljem, zalizane kose, ma kao da je ispao iz nekog Fellinijevog filma. Kupili smo pecorina kako bi doista bili pravi turisti. Uostalom to očekujemo i od onih koji posjete našu zemlju. Da se oduševljavaju svime što vide, što okuse što dožive, da kupuju, da troše, da uživaju. E da takvi smo bili. Montepulciano je bio zadnji u nizu tog dana. Red krasnih Nobilea, red ukusnih sireva.

3. Dan.

Laganini jutro uz lavazzu iz aparata i našu arabescu iz džezve bio je uvod za posjet Pisi. Fascinantan je taj toranj, nema šta. I nama ali i Andreju. Nema se tu puno što za reći osim morate tamo. Ostatak dana smo proveli u Lucci, od kiše smo se sklonili u pitoresknu Tratoriu Leo, pravu, pravcatu talijansku, skučenu s ljubaznim gazdom, okusili malo meseka, tortelina u pilećem temeljcu, pili lokalno bijelo vino iz malih čašica, kao iz neke dječje igre ( ne mare za čaše na štinglu). Izuzetno sladak gradić sa dušom, a na povratku smo stali u lokalnu trgovinu s ogromnim odjelom s vinima. E i tu smo većinu toga kupili. Od kruha, sireva, mortadele, kobasica, salamica do , Prosseca, chiantija, Brunela, finih vina iz Južnog Tirola, Piemonta, Sicilije…

4.dan.

Kiša,kiša, kiša u postocima od 85 do 90 posto bila je znak da se obučemo u punu spremu, gumeno odijelo i kabanica na Andreja, malcu smo prekrili kolica sa kabanicom a sebe zaštitili kabanicama i odličnim vodootpornim tenisicama. Dan je rezerviran za Firenzu do koje ćemo doći lokalnim vlakom Poggibonsi- Firenza. Suuuuper ideja, bez nervoze oko parkinga i stanica je u samom centru Firenze. Uletjeli smo u restoran Trattoria dall’Oste koji su nam preporučili i tako preskočili tešku kišu. Uživali smo u onom što smo htjeli, pasta i ragu, pasta i tartufi, prosecco, Brunelo uz fiorentinu od 1.2 kg. Totalno smo se oduševili brzinom kojom nam je gospodična našla stol (to je jedna od prednosti putovanja s djetetom) i doživjeli smo okuse Firenze. Nakon teškog ručka nabredu bio obilazak, uz odličnu vodičku, kiša je prestala pa smo mogli uživati u veličanstvenoj Firenzi i njezinim znamenitostima. Naš Andrej u niti jednom trenu nije poželio sjesti, niti molio da ga nosimo. Iznimno smo ponosni na njegovu kondiciju (razlog leži u tome što svaki dan s tatom šeće u vrtić i iz vrtića). Nazad na vlak u 18 sati, dolazak kući u pola 8 navečer, čaša Chiantija za kraj divnog dana…

5.dan

E naša izvrsna lokacija u Chianti classicu morala je biti zabilježena i nekom autentičnom vinarijom. Castello Di Monsanto je bio taj izbor. Svega 7 minuta od našeg smještaja skrivala se u mnoštvu zelenila, borova, čempresa, cvijeća ova divna vinarija kao iz filma. Fontana ispred, ogromna stubišta, staklene stijene koje se otvaraju kad je lijepo vrijeme, ali i skrivena blaga…. 200 metara dugačak podzemni hodnik sa vinima, prolazi sa arhivskim vinima, po godištima ukućana obilazili smo sa izuzetno simpatičnom zaposlenicom. Nije istina da ne pričaju eneglski a kamoli da ne žele. Divno iskustvo, jako fina vina. Doživjeli smo chianti classico u punom smislu. Kušali smo Riservu iz 2019., izuzetno suho i tanično. Osobno me podsjeća na kakav plavac, ne znam zašto. Zbog drskosti možda….

Zvijezda kušanja bio je Sangioveto Grosso iz 2017. kojeg smo ponijeli sa sobom u Zagreb.

Iza te vinarije posjetili smo krasan San Gimignano, gotovo udaljen od naše kuće kao i Gornja Pušća gdje imamo vinograd od našeg doma, kako Andrej kaže. Presladak…. Tamo smo obavili razgled, pojeli sladoled i fini ručak i nastavili u jednu malo drugačiju vinsku priču koju nam je preporučio dragi Nenad Trifunović .

U vinariju u kojoj nema glamura, do koje vodi cesta kroz vinograd i polje i koju ne bi prošli da je jače padala kiša ili snijeg. Montenidoli pravi je biser kojeg se mora posjetiti. Vinarija je to ne prevelikih kapaciteta, sve radi za izvoz, kroz koju nas je proveo Alberto koji je vrhunski znalac i koji u vinariji radi 20 tak godina. Smješteni oko kamina, s narescima, sirevima i maslinovim uljem na stolu, imali smo pravi ugođaj talijanskog seoskog života. Vina… Znali smo da nas čeka dobro jer smo preporuku dobili od vrhunskog poznavatelja vina. Bijelo vino Vernacca nas je oduševilo kako u svojoj svježijoj verziji tako i u onoj odležavanoj. Odličan bio i Rosso iz 2019 kao i Chianti iz 2020. Bio je to odličan izbor za kraj naše vinske turneje po Toscani.

6.dan

Zadnji dan smo proveli u Sieni, upečatljivom gradu koji se mora posjetiti i gdje je Andreju već bilo dosta paste i mesa pa je naručio salatu, na sveopće oduševljenje osoblja koje se čudilo “bambino mangare salati”…

Nije lako s djecom putovati, ali je nezaboravno, izuzetan test koliko ste snalažljivi, dobro organizirani, koliko na sve morate misliti a ako ne mislite ne smijete se nervirati jer se nervoza jako lako prenosi na djecu, morate biti spremni pjevati Nek svud ljubav sja i Kukunku cca 20 tak puta i tako. No, najljepše je što djeci možete dati je vrijeme zajedno s njima.

Ne mora biti sunčano da bi bilo idealno

Ne mora biti idealno da bi bilo ludo nezaboravno.

Ono što je također lijepo u putovanju-lijepo se vratiti i još bolje kad imaš kome. Da nam ne bi osjecaj izmaknuo mama i sestra su nas dočekale u stanu, s toplom pilećom juhom i toplim štruklama.

Otvorili smo pjenušac da se osvježimo i nazdravimo za sretan povratak ovog prekrasnog putovanja.