CHAMPAGNE

“Champagne je vinska regija na sjeveroistoku Francuske, s najpoznatijim gradovima Reims i Epernay, cca 160 km od Pariza, a Champagne je i zaštićeno ime najpoznatijeg pjenušavog vina na svijetu, koje se prozvodi tradicionalnom metodom vrenja u boci, od sorti grožđa chardonnay, pinot noir i pinot meunier i nijedno drugo pjenušavo vino ne smije nositi taj naziv ako nije iz te regije, tog grožđa, proizveden po strogo definiran, teško promjenjivim pravilima.”

 

To su sve činjenice koje možete pročitati u svakom tekstu o toj divnoj vinskoj regiji, iako su meni mnogo zanimljiviji tekstovi koji govore o tome da su za prestige šampanjca u svijetu ipak zaslužne žene, odnosno udovice. No kako se mala obitelj odlučila za putovanje autom u Champagnu, kako je odlučila provesti i gdje, tri dana, u doba korone, pročitajte u tekstu koji slijedi.

 

Champagne-Ardenne, France je zapravo bila naš nastavak mini-turneje od Triera, doline Mosela, i nakon te predivne regije pomalo smo ostali razočarani vizurama koje su nas dočekale u Champagni. Ipak je ovo kraj koji obiluje predivnim urednim vinogradima i ratarskim predjelima, ali i praznijim, neobrađenim površinama. Iako je prema našem mišljenju teško nadmašiti vizure Mosela, zato je tu šampanjac i raznovrsne šampanjske kuće koje su taj dojam usavršile. Dobivali smo preporuke na sve strane i odlučili smo se konačno za par velikih i nekolicinu manjih šampanjerija. Htjeli smo doživjeti i jesmo, nepregledne hodnike pune boca i u tome nam je savršenu sliku pružio Champagne MUMM i Champagne Taittinger . Mumm smo doduše još bolje doživjeli jer je vodič bio iznimno raspoložen i baš nam je drago da smo raskoš podruma, sve ono što šampanjac jest, upravo prepoznali i upoznali u ovoj kući. Za Taittinger smo se odlučili jer nismo uspjeli naći termin za šampanjske kuće poznatih udovica Pommery Veuve Clicquot i Bolinger, ipak je to bilo vrijeme restrikcija zbog korone. Svakako je naša preporuka posjetiti i upoznati podrume jedne tako velike kuće. Mumm i Tatinger su nam pružili upravo to, i lijepo je biti dio i njihove priče jer ipak je Hrvatska distribucijsko tržiste i oni to jako dobro znaju. Champagne Mailly Grand Cru nešto manju šampanjsku kuću upoznali smo u jednom posve privatnom posjetu što je sjajno da vam se netko tako posveti i ispriča vam sve što trebate znati o stilistici šampanjca, položajima na kojima raste loza, tradicionalnoj metodi, odležavanju… Standardni rang šampanjca ovih šampanjskih kuća cjenovno su se kretali od 25 do 40 eur, no čim krenete van Reimsa možete naći izvrsne za upola manje novaca.

 

I sama riječ šampanjac nekako simbolozira neku svečanost, neku prigodu i neki wow trenutak pa je nama i sama Champagne, ta riječ te pokrajine i onda i danas značila luksuz, ali dostupan, neki must see ali pritom smo tražili usporedbu sa našim pjenušcima. U moru šampanjera izabrali smo Champagne Daniel Dumont Champagne Trichet Lorain i Champagne Vollereaux…..

 

Koliko god fascinantan bio podrum koji se mjeri ne metrima već kilometrima, nas je oborio ulazak u podrum Champagne Daniel Dumont gdje ulazak u podrume s pupitresima kao da se spuštaš u špilju okruglim stepenicama ali kad je u Champagne Vignon Père & Fils ‘Les Marquises’ gospođa otvorila vrata podruma koja su postavljena gotovo vertikalno, kao da ulazite u one podrume gdje se u SAD čuvaju od tornada oduzeo nam se dah… Još kad je prstom dotaknula strop i zagrebala kako bi nam približila to tlo poput krede… To je ono što također vrijedi. I svi šampanjci takve male kuće su rasprodani, no mi smo ipak ugrabili nešto iz njihovih zaliha. Najviše i najduže smo se zadržali u Champagne Trichet Lorain gdje nas je gospođa ne primila, nego održala nam svojevrsnu edukaciju a posebno smo joj se svidjeli jer smo joj približili hrvatsku vinsku scenu budući je ona tjedan dana iza našeg posjeta išla u Hrvatsku, u Požegu na Veleučilište i kod lokalnih vinara. Kod nje smo saznali i osjetili kakav život žive oni sa sjajnim šampanjcem i 1 ha vinograda.

U mnogočemu bi se trebali ugledati na njih. Mali su i skromni, od opreme imaju etiketirku i čepilicu. Da dobro ste pročitali, svu mašineriju koriste zadružno i veliki znaju da ne mogu bez njih i mali znaju da ne mogu bez velikih. Takav divan sklad…. Ostala je ona zapanjena i našom pričom i pomalo zavidna da planiramo zasaditi vinograd tamo gdje mi želimo sa sortama koje smo mi izabrali. Francuzima je to nezamislivo, kao i nama da oni marketing imaju cijelo jedno stoljeće. Sve smo degustacije plaćali cca 15 do 20 eur a cijene šampanjaca van Reimsa su puno prihvatljivije, već od 12 eur. Pretpostavljate da bi grehota bila ne donijeti brojne šampanjce doma pa smo u tom smislu popunili sve dijelove našeg auta, dobrano napunjenim još od Mosela, s raznovrsnim šampanjcima.

 

Champagna nam je dala mnogo – dobre okuse, dobar uvid u to kako pjenušava vina mogu biti proslavljena, vidjeli smo fantastično uredne vinograde, loze koje su visine do iznad koljena, naučili smo kako opstaju u zadružnoj organizaciji proizvodnje, koliko je strahovito skup komad zemlje za kupnju ( 1ha=cca 1 mil EUR), koliko su samo ponosni na to što imaju. Ostavili smo u Reimsu divnu uspomenu, jedino što je bilo loše od nas je loša recenzija smještaja ( srećom se nismo dugo zadržavali tamo) ali odlično je bilo što smo smješteni bili iznad fantastičnog tacos bara na francuski način Cul sec u kojem smo prepušteni sjajnoj voditeljici kušali tacose s francuskim sastojcima uz niz sjajnih šampanjaca i vina, ukratko večer za pamćenje. Jedna od najljepših u životu.

 

Champagna nam je dala uvid kako možemo biti sretni i ponosni što živimo u zemlji gdje se proizvode sjajni pjenušci, ponajbolji primjerci su na samo pola sata od Zagreba, na Plešivici. Champagni smo ostavili obećanje… Vraćamo se tamo!

 

I za kraj, ne znamo koja nam je bolja:

A) Kad pobjediš zaslužio si ga, a kad izgubiš potreban ti je… (Napoleon o šampanjcu)

B) Šampanjac pijem i kad sam sretna i kad sam tužna, ponekad kad sam sama, a u društvu uvijek, sita ga oblizujem, a gladna gutam. Inače ga ne pijem, osim kad sam žedna (Lily Bollinger)