Burgundija

Dolazak u Dijon u popodnevnim satima bio je rezerviran za upoznavanje s gradom, nabavku šampanjca kojim ćemo nazdraviti sretni dolazak u taj prekrasni grad, administrativno središte Burgundije koji je osim toga poznat i po, naravno, senfu na što vas se podsjeća na skoro svakom koraku. Kraj večeri je bio rezerviran za planiranje sljedećeg dana kada smo imali obilazak dvije vinarije, opet jedne manje obiteljske i jedne veće daleko poznatije.

2. dan smo planirali provesti u Beaune, nestvarno lijepom gradići južno od Dijona između kojih su se smjestili jedni od najvažnijih i najprestižnijih burgundijskih pa onda i svjetskih vinogradarskih lokacija.

Na putu do Beaunea prva stanica je bila stara obiteljska vinarija Boursot Père & Fils i tu smo odmah imali priliku iz prve ruke shvatiti što Burgundija znači u svijetu vina i kakve sve varijacije ovisno o položaju daje pinot noir. Kušali smo puno toga s Grand cru i 1er Cru položaja, Gevrey- Chambertina…. I sve je bilo briljantno. Ipak moramo istaknuti dva vina Clos Vougeot Grand Cru iz ’22 i Gevrey Chambertin iz ’20. Prvo iako još mlado odmah nam je dalo do znanja što znači Grand Cru položaj iz kojeg je izvuklo potrebnu mineralost, izbalansirane kiseline i iznimnu svježinu.

Drugo, pak, vino, iako pinot noir, bilo je drukčijih karakteristika, s izraženijim voćnim notama, crvenog voća, maline, višnje koje se sjajno nadopunjuje s hrastom. Poseban je užitak bilo kušanje uz asistenciju Romualda Boursota, enologa i najmlađeg člana te vinske obitelji čija vinska povijest seže još u davnu 1550.g.

Cesta do Beaunea vodila je pokraj nekih od najskupljih vinograda na svijetu. Grand Cru parcele u Burgundiji se procjenjuju na 4-6 mil. eura za hektar. Nije loše, ha?

Iako je Dijon administrativno središte Burgundije, rekli bi da je Beaune vinski centar ne samo Burgundije već je i jedno od najvažnijih vinskih središta Francuske ali i svijeta uopće. Godišnja aukcija vina Hospices de Beaune središnja je aukcija vina u Francuskoj gdje se slijevaju rijeke trgovaca vinima, kolekcionara i entuzijasta u potrazi za vinskim zlatnim gralovima.

Beaune je 2015. uvršten na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine, zajedno s okolnim vinogradima i vrijedan je posjeta čak i ako niste vinoljupci ( malo vjerojatno, ali eto )

U našem ritmu red je bio za obilazak jedne velike vinske kuće, Maison Louis Jadot čiji smo impresivni proizvodni pogon i podrum posjetili u Beauneu te smo imali priliku iz prve ruke upoznati raznolikost Burgundije s obzirom da Louis Jadot ima vinograde u svim njezinim podregijama od Cote de Nuit do Beaujolaisa.

Naš domaćin nam je iz selekcije od preko 200 vinskih etiketa na kojima se ističe Bachusova glava, predstavio njih 10ak. Bilo je tu punokrvnih burgundaca, sjajnih chardonnaya ali i Beaujolaisa ( čitaj Gamaya).

Bio je to svojevrsni blind tasting u dijelu podruma koji datira još iz 16. stoljeća što je ovom sjajnom doživljaju dalo još dodatnu notu šarma.

3. Dan Burgundije je, što se Anje tiče bio, i vrhunac našeg putovanja ( bar je to smatrala taj dan). Na red je došao Chablis. Prekrasan dio Francuske, na kojem obitava za mnoge kralj vinskih sorti- Chardonnay.

Prva na redu je bila obiteljska vinarija Domaine Céline et Frédéric Gueguen u samom središtu Chablisa. Odbrali smo savršen tajming jer smo u dva sata kušali skoro sva njihova vina kojima naravno dominira chablis ali bilo je tu i sauvignona i aligotea ali pinot noira. Zvijezde su ipak bile dva Grand cru Chablisa iz 2022. “Les Preuses” i “Vaucoupin” , oba citrusnih nota s iznimnom mineralnošću s tim što je Vaucoupin u ovom trenutku bio užitniji i bolje sljubljen s hrastom ali nema sumnje i da će “Les Preuses” za godinu-dvije biti u punoj formi. Dok su roditelji bili u svom kutku, dečki su bili u svom s igračkama i bojankama za što našim domaćinima dajemo jedan veliki .

Kušanje smo završili s jako svježim Cremant de Bourgogne Blanc de Noirs Brut iz 22′., što nam je napravilo odličan uvod i prijelaz na francuske delicije u obližnjem Kimm & Ridge restoranu, gdje smo dečki i mi uživali u raznovrsnoj klopi ( kao da je inače drukčije…)

Nakon toga smo se uputili u obližnji Prehy gdje se, što se mene tiče, nalazio highlight svih 9 dana puta.

Čak i za hrvatske uvjete mala vinarija s briljantim vinima- Vincent Wengier . Iako mu ime i prezime zvuči punokrvno francusko, riječ je o potomku ukrajinskih doseljenika koji su u Prehy došli prije 50ak godina kao najamni radnici da bi Vincentov otac počeo s otkupljivanjem zemljišta na kojima je zasadio vinograde a Vincent je to i više nego uspješno nastavio. Nije tu riječ o nekoj raskošnoj vinariji ali ono što se nalazi u buteljama, sve to čini perifernim.

Krenuli smo s aligoteom i onda prešli na različite varijacije chablisa, što iz regularne 0,75 što iz magnuma. Kakva čudesna vina!!!

No kao pobjednika moram izdvojiti Quintessence iz 2022., čije smo se raskoši podsjetili četiri mjeseca kasnije pišući ovu priču.

I još je bio bolji, s puninom okusa, sjajno ukomponiranim novim drvom, koje samo dodatno naglašava komoleksnost ovog chardonnaya.

Iako Vincent nije baš baratao engleskim a ni moj francuski nije bolji sve smo se razumjeli pa smo Prehy napustili prepuni dojmova i još punijeg prtljažnika Vincentovih vina.

U Dijon smo se vratili dovoljno rano da napravimo jedan đir po gradu prateći kao u igri oznake na ulicama koje se nalaze pored glavnih znamenitosti tog prelijepog grada.

Pred nama je bio posljednji dan turneje po Burgundiji u kojem smo se opet vraćali u Beaune.

Taj zadnji dan smo započeli s grandioznim Veuve Ambal, upoznajući se s povijesti, gdje je, naravno, opet jedna žena odigrala ključnu ulogu u nastanku ove vinarije. Vidjeli smo cjelokupni robotizirani proizvodni proces, što je i dečkima bilo jako interesantno kao i podrum u koji stane cca 18 mil butelja.

A onda smo ušli u kušaonu…

Anja se raspametila od šarenila etiketa i vrsta pjenušaca, a ni ja nisam ostao ravnodušan.

Dovoljno je reći da su nam dali kolica da odvezemo kartone pjenušca do auta.

Nakon ručka na red je došla i posljednja vinarija na Tour de Burgundy, Domaine Debray . Priča je to o nekoliko suradnika koji su se kao trgovci vinima i enolozi u drugim vinarijama odlučili za svoj samostalni put. Zadužili se u banci ( nema EU poticaja ) kupili napušteno skladište i nekoliko hektara i tu krenuli s proizvodnjom s naglaskom da posljednjih par godina proizvode isključivo organska vina.

Savršeno je bilo uživati u njihovim pinot noirima ( posebno Mersault iz 2019.) dok je vani padao snijeg.

Bio je to savršen kraj jednog vinskom putovanja.

Čekao nas je put za Zagreb uz prespavanac u Bergamu.

Burgundija je ispunila sva naša očekivanja i u puna četiri dana smo u potpunosti osjetili duh jedne od najvažnijih vinskih regija na svijetu.

Naravno da ćemo se vratiti…