Neki dan smo se u jednom društvu dotaknuli vina Franca Armana i jedan nas je prijatelj pitao što mislimo o njima i pritom se začudio brzinom i jednostavnošću Alenovog odgovora. Rekao je: “Elegantna!” Priznajem, i sama sam se začudila kako je jednom rječju opisao višeslojno iskustvo kušanja raznih sorti vina u kojima smo uživali baš nedavno na imanju Franc Arman Wines, nedaleko Vižinade. Iza te prvotne elegancije odmah slijede pridjevi poput opuštenost koja se odrazila u slobodnom i neformalnom kretanju po urednom zelenom travnjaku ispred kušaone, a iznad ukopanog podruma, ali i cijelog imanja što su Andrej i Čarli obilato iskoristili. Zatim slijedi razigranost koja se očitovala u miješanju raznih pitomih zvukova poput laveža obližnjih pasa i Čarlija, zvuk ljulje na kojoj se Andrej ljuljao, zveckanje čaša u kojima se odmah na početku istaknula Malvazija u svojoj punini, u mjehurićima pjenušca Perla, rađen u formi malo odležanije charmat metode. Niz pridjeva nastavit ću s jednostavnost koja se odražava u bijelim etiketama koje su za svježa vina i crnim koje krase butelje odležalih vina.
I svi ti pridjevi koji krase vina refleksija su njihovih tvoraca Franca i Olivera Armana. Proveli smo dobra 3 sata u vinariji u društvu naše simpatične domaćice Gabrijele dok su se Franc i Oliver na par minuta priključivali dijeleći s nama fragmente njihove vinarske priče i potom odjurili dalje jer ih je čekalo nešto neodgodivo u vinogradu, podrumu ili na obližnjem gradilištu gdje se gradi prekrasna kuća za odmor, da bi se nakon nekog vremena opet pojavili. Nama to nije ni najmanje smetalo jer smo vidjeli iz prve ruke kako izgleda prosječan dan u životu vinara. Apsolutno nije jednostavno balansirati između održavanja vinograda i stvaranja vina u podrumu s jedne strane te plasiranja tih vina na tržište i odvajanja dovoljno vremena za goste vinarije koji obično traže punu posvećenost, s druge strane.
Imali smo priliku kušati sva vina iz redovne ponude ali i ona koja u tom trenutku još nisu bila ugledala svjetlo dana poput grandioznog cuveea Il Grande.
Ističemo kako su sva ostala vina monosortna i sva su, ponavljamo, ama baš sva fenomenalna.
Impresivno je kako su u svakoj butelji vina, neovisno o sorti uspjeli održati visoku razinu elegancije vina. Njihov istarski Chardonnay, Sauvignon blanc ili Pinot sivi ponosno mogu stati bok uz bok s drugim vinima iz krajeva tipičnih za te sorte.
Crne etikete poput merlota i cabernet franca zahtijevaju znatno veću posvećenost od one gdje se kušaju s drugim vinima i s toga smo ih kupili za jednu od naših kućnih vinskih večeri kad ćemo im se pomnije posvetiti i uživati u njihovoj veličanstvenosti.
I za kraj imamo pitanje. Ako uzmete u obzir da se ova elegantna vina izvoze u Kanadu, Njemačku, SAD, Rusiju i drugdje i ako vam kažemo da je prošireni (veteranski) sastav Moćne gomilice zbog njih potegnuo iz Zagreba, da li je to dovoljan razlog i za vas da iz svojih mjesta potegnete do Narduča kraj Vižinade i uživate u eleganciji njihovih vina, baš kao što smo i mi uživali. 
