Da je nama Franjo Šafranek, umjesto gosponu Fuliru, postavio pitanje 1970.godine:”Kaj više volite, belo ili crno? Ili možda plešivičko?” Rekli bi:” crno ili belo” . Plešivičko sigurno ne bi bila opcija.Danas, 2020. godine, nema dileme.
Na isto pitanje odgovaramo:” Plešivičko, uvijek Plešivičko! ” jer danas je to znak za kvalitetu i vinski je to dom 40 tak vinogradarskih gospodarstava na jednoj od 3 Vinske ceste Zagrebačke županije (Samoborska, Plešivička, Zelinska).
Na svega pola sata od naših Gajnica nalazi se jedna od najljepših vinogradarskih podregija u vinskoj regiji Bregovita Hrvatska, hrvatska Champagne podregija, iako kad čujete priče da Francuzi uče i rade po našima nemojte se iznenaditi da jednom u Champagni čujete da je to Francuska Plešivica.
Prva vinska stanica bila je na Vrhuncu, u Griffin Ivančić Winery jer kako sam Krešimir Ivančić kaže:”Vrhunce ne osvajamo, na njima živimo” .
I stvarno, na 400 m nadmorske visine, u nepreglednoj raskoši vinograda i zelenila, u skromnom, autohtnom i toplom domu i kušaonici kušali smo pjenušce s plemićkim žigom, iz duge obiteljske tradicije u sada već desetak godina drugačijoj vinskoj igri i svi do jednog su savršeni jer je taj Griffin winemaker, veliki igrač svakom pjenušcu dao pečat vrhunske kvalitete koja počinje u vinogradu, u zajednici sa prirodom, a ne u podrumu. Igra se on i u vinogradu, podrumu, ali i u Jadranskom moru gdje mu leže pjenušci. Zaista, to nije šala. Moji favoriti su i vina Griffin sauvignon Blanc i Griffin single vineyard, čudesna vina meni najdraže sorte i sve što smo kupili tamo riješili smo jako brzo doma i na moru. Baš su nam godila, otvarali smo ih uz ribe, uz roštilj, u utorak, predvečer il nakon plaže, u svako doba pa moramo opet u nabavku. Muža je oduševio Griffin dark side, crni pjenušac od portugisca, svježe lagano, kao neki voćni sok od višnjice i maline:) Čudno i čudesno, crni pjenušac.
Ako želite nekog ugostiti i počastiti ga vrhunskim vinima i pjenušcima onda je baš vama namijenjen ovaj tekst, izbor znate, nema greške. Plešivičko, uvijek Plešivičko.
I da, vina možemo kupiti u dućanu, no veći je doživljaj čuti vinsku priču od vinara, u njegovom domu, među njegovim lozama, tada i okus traje duže….
Do sljedeće vinske stanice trebale su nam samo 3 min autom
