Ako ste na spomen Vrbnika mislili da je dovoljno reći da je to dom žlahtine onda znajte da tu samo počinje nepresušan niz vinskih priča, legendi i anegdota koje se vežu uz Vrbnik i žlahtinu.
Mi smo imali sreću da te vinske priče, legende i anegdote čujemo iz usta apsolutne legende vrbničkog i hrvatskog vinarstva, Antona Katunara.
Dugo nam je od posjeta trebalo da napišemo ovu priču jer smo tražili način kako da potpuno približimo duh vinarije i ono što ona predstavlja u Vrbniku, na Krku i Hrvatskoj.
Pogled iz kušaone na more vinove loze okruženih okolnim brdima, smještenih na slavnoj 45. paraleli dao je naslutiti da ćemo se tu sjajno provesti.
No ni u najoptimističnijim razmišljanjima nismo mogli očekivati da ćemo u Katunar Estate Winery doživjeti takvo enološko iskustvo, šetnju kroz povijest i gostoprimstvo kakvo nam je tu subotu priredio g. Anton.
A zašto je on istinska legenda uvjerili smo se kroz gotovo 4 sata druženja gdje nam je g. Anton kroz priču, video prezentaciju i kroz povijesne vinske artefakte približio bogatstvo vinarske povijesti Vrbnika.
Pričao nam je on tako o svojim počecima kad je kao prvi informatičar-privatnik u bivšoj Jugoslaviji započeo s proizvodnjom vina koje bi darivao poslovnim partnerima. Vremenom je proizvodnja vina potpuno istisnula informatiku i g. Anton je povećavao proizvodnju i širio svoje vinograde.
Pričao nam je, naravno, o žlahtini koju proizvodi u bazičnoj varijanti ( kako je to Anja rekla u svadbenoj varijanti) i kao čudesnu Svetu Luciju, varijanti koja je zbog svoje “mišićavosti” nalik žlahtinama koje je radio njegov djed.
Sve je to pratila video prezentacija gdje s posebnim ponosom pokazivao impresivne vinograde na obroncima kod Baške kako je izgledala vinska scena Vrbnika i Kvarnera na početku 20 st. kroz vinske etikete, vinsku kartu i pozivnicu na vinski sajam gdje su stručnjaci ocjenjivali vina i davali savjete vinarima kako ih poboljšati.
Ponosno je pričao i o 25000 trsova najsjevernijeg Plavca malog koji se zbog samog položaj aromatikom razlikuje od onog južnijeg, ali zbog toga niti malo ne zaostaje u kvaliteti.
No, ono što. nas je posebno oduševilo bila je autohtona sorta Sansigot koja istovremeno oduševljava svježinom, aromatikom i puninom tijela. Za nas je to bilo veliko otkriće.
Svašta smo još kušali, pjenušac Porin, frizante Biser mora, syrah, Kurykta reserva i sve je to g. Anton popratio sa prefinim srdelama, domaćim kruhom i maslinovim uljem.
Kakav dan!!!?
