Kutjevački podrum

Facebook
Twitter
LinkedIn
Nakon vinskih cesta Bordeauxa i Novigrada na toj zlatnoj vinskoj 45. paraleli došao je red i na Zlatnu požešku kotlinu, Vallis Aureu. Zlatna je iz niza razloga, ali sigurno i zbog zlatno- žutih nijansi zaštitnog znaka tog kraja/vinogorja – Graševine, koja je svoj dom pronašla u pitoresknom malom gradiću sa cca 6000 stanovnika – Grad Kutjevo , podno Papuka i Krndije, gdje se kriju najstarije stijene u Hrvatskoj pa i vulkanske stijene, gdje je dovoljno sunca i ne previše oborina, gdje su noći hladne, dakle, zlatno savršenstvo vremena. Vjerujem da je nemoguće pronaći osobu koju Kutjevo ne asocira na graševinu i obrnuto, i onoga tko nije popio u životu kutjevačku graševinu i onoga tko bar jednom nije pomislio obići podrume vinskog muzeja KUTJEVAČKI PODRUM. Zahvaljujući našoj zlatnoj domaćici Marijani Glavaš, ponosnoj radnici Kutjeva d.d. saznali smo zlata vrijedne činjenice tog vinskog giganta.Naime,prolazeći kroz vinske podrume vinarije Kutjevo d.d. saznali smo da se već u samom logu Kutjevo 1232 kriju godine postanka, dakle 800 godina duge tradicije i da koračamo najstarijom vinarijom u Republici Hrvatskoj, koja je ujedno i najveći proizvođač vina, posjednik vlastitih 420 ha vinograda i skoro toliko ha vinograda kod kooperanata, i sve to na najljepšim položajima Vetovo, Vinkomir, Koria, Hrnjevac.
S čašom oko vrata, za simboličnu cijenu, čuli smo o par stoljeća povijesti vinarije, diveći se, pritom, dijelu podruma sa ogromnim drvenim bačvama među kojima caruje i ona od 53520 litara, “ušli smo” u onu betonsku veliku bačva- prostoriju sa staklenim pločicama i usput se divili inoksicama u zidu koje su veličine sobe sa malim otvorom. Nije mi ovo prvi puta da sam u Kutjevu jer sam na 2.godini pravnog fakulteta, na seminaru iz Kaznenog procesnog prava kod prof. Ive Josipovića, nakon posjeta Kaznionici bila jedna od 50 studenata koji su uživali u vinu, ručku i tamburašima. Pamtim samo da je bilo dobro, ah ti studentski dani.😁 Od zlata vrijednih činjenica treba spomenuti obitelj Turković, Zdenka i Gretu, koji su od 1882. do 1945. podigli Kutjevo do procvata, i koji su tvorci Ampelografskog atlasa, svojevrsne kompozicije znanosti i umjetnosti, jedinstveno djelo u koje su utkani Zdenkov istraživački napor i Gretine slikarske perfekcije grozda, lista i boje sorte. Od zlatno zabavnih činjenica izdvojit ću recke na zidu nastale u vrijeme strastvene veze Baruna Trenka i Marije Terezije kao oznake, hm, doživljaja tijekom sedmice dana boravka u podrumu, a kojim doživljajima pridodajemo i udubljenje u kamenom stolu.😉 Ostatak priče prepuštam vam na maštu, kao što je i nama prepuštena, ali nismo zaobišli stavljanje ruke u udubine, zamišljanje želje koja bi se naravno trebala ostvariti (nama ima veze s imenom Greta). 😊
Nemojte kao čitatelji ove priče slučajno uzeti graševinu zdravo za gotovo kao što je mnogi uzimaju jer kao nje ima, uvijek je tu, uvijek je dobra. A ne, ona je često izvrsna, ona je kraljica, ona je potencijal kao što je vijekovima bila, ona je hrana vinarima a nama entuzijastima vrh. I da, nemojte pomisliti da u velikim vinarijama ne nastaju velika vina. Baš tamo nastaju sjajna vina jer imaju vlastitu sjajnu sirovinu, zaokruženu tehnologiju, vrsne kadrove koji su nakon enološke karijere u kutjevačkim podrumima ostvarili sjajne karijere i nastavili proizvoditi fenomenalna vina poput Ivice Peraka i Vlade Krauthakera.
Kušali smo sjajnu graševinu, rose i traminac uz slavonske zalogajčiće, a rijetko koja etiketa im nema nagrade. Pretplatili su se odavno na kvalitetu koju vinski svijet prepoznaje iz godinu u godinu. Nama je dodatni povod za obilazak kutjevačkih podruma bila večer Decanterovih laureata u Pupitres – boutique vinske kulture, gdje nas je Valentina iz Kutjeva d.d. svojim nastupom i pričom privukla kao magnet i pozvala nas da vidimo gdje se to rađala De Gotho graševina, Decanterova platina za 2020.
Najbolje mi je bilo kad su nas u Kutjevu pitali ako opet dođete … A moj Alen je rekao ne ako, nego kad.