Odlazak u vinariju Leonarda Palčića na prvi mah me u mnogočemu podsjetio na odlazak u butik jednog modnog dizajnera, prije dosta godina. Tada smo prijateljica i ja tražili ekskluzivnu haljinu za nadolazeću svadbu, a sada smo suprug i ja tražili jedinstveno vino, s kojim smo se ranije upoznali na uvijek fantastičnom Istria Wine and Walk by the sea. Dočekao nas je tada glavom i bradom baš taj dizajner u Vlaškoj u Zagrebu, i ugostio nas u svom tada skromnom butiku, kao što nas je i sada Leonardo osobno ugostio u svom skromnom podrumu. I naš je modni dizajner tada osvajao svjetske modne piste i oblačio mnoge poznate, kao što i naš vinar svoja vina plasira na svjetsku scenu, posebno talijanske restorane. Osim što me Leonardo i fizički podsjetio na našeg modnog dizajnera izrazita skromnost, samozatajnost i otvorenost vratila me u taj modni atelier. Ponovio se osjećaj da nas nepoznate osobe poslužuje u našim očima tako velik, ali zapravo vrlo jednostavan čovjek. Niti ta haljina nije koštala kao suho zlato niti Leonardova vina koštaju ni približno onoliko koliko bi možda trebala, kad se uzme u obzir koliko puno rada je potrebno da se dođe do njih. Niz tragedija primorale su ga na odmak, no opet u znak pobjede, ponosa i ljubavi samouvjereno i sa znanjem i nekom posebnom karizmom stupa naprijed. Na prvi će vam se pogled činiti kao da je i sam iznenađen svježinom natočene malvazije ili kao da se još ne može dovoljno nadiviti svom merlotu. No, bez brige nismo ni mi, a nećete ni vi ako probate. No, nisu vina slučajno takva. Nešto je sigurno do prekrasnih položaja, tih Novigradskih vinograda, te Dajle, koja karakterizira crvena zemlja, blizina mora… Kad smo se na wine and walku šetali uz more, šetali smo istodobno i uz vinograde. Toliko je to čarobno,uz ,naravno, neizostavne masline. Zrak, zemlja, voda, vatra, sve se to prožima i stapa kako u vina tako i na etiketi njegovih vina. I još jedan podsjetnik na modu svakako je ta unikatna naljepnica/etiketa. Rastvori se kao kakva lepezica, možeš je pročitati i otrgnuti, a mislim da je dobar spas i za konobare. Nakon početnih i nužnih riječi o vinu, konobar uvijek može dati etiketu onima koji žele znati više. Zanimljiv je sugovornik, ugodnog glasa i toliko toga ima za reći onima koje to interesira, poput nas koji smo friško zasadili vinograd…. Njegovo nastojanje spojiti prirodu s prirodom podsjetilo nas je Sauternes i slatki Bordeaux gdje smo se 2016. upoznali sa tom filozofijom simbioze leptira biljaka, kukaca i loze. Tako se u Leonardovim redovima uz lozu nalazi razno cvijeće i ostale biljke koje će služiti kao prirodna hrana, gnojivo, zaštita, pa šta bude… Zar nije i život takav, pa šta bude? Onaj dizajner s početka priče i dalje je skroman, zahvalan i ljubazan, ne pravi razliku između poznatih i nepoznatih, vjerojatno je sad u ljepše uređenom atelieru. I on se raduje novim generacijama, baš kao i Leonardo kojem je svako novo otvoreno tržište izazov, koji polako ispunjava san o vinogradu kakvom želi i podrumu koji će zadovoljiti njegovo znanje i stečeno iskustvo. Mi ćemo se svakako vratiti i veseliti njegovom ostvarenom snu.
