Božanstvena pjenušava vina Misal na ženski pogon (sisters power) @https://www.facebook.com/misal.pjenusciAna (0981957037) i Katarina (098226881) – kontakti su ovo pametnih i vrijednih, ponosnih i snažnih sestara Peršurić za sve vas koji želite probati savršene i božanstvene pjenušce u Istri, u selu Pršurići, Višnjan. U Pršurićima ste u mogućnosti kušati svih 11 etiketa pjenušavih vina, rađenih metodom vrenja u boci, i pritom sjediti za jedinstvenim stolom od drveta u obliku plutenog čepa za pjenušac. Pogled će vam sasvim sigurno odletjeti na ploču od pluta koju su sestre same izradile i na kojoj su popikane zemlje iz kojih su im gosti došli u Pršuriće, vjerujte, iznenadit ćete se možda ako prepoznate npr. Pakistan na karti. No, možda pripadate generaciji koja je imala čast biti na otvorenju Nacionalne sveučilišne biblioteke u Zagrebu kada su nastale prve boce pjenušca Misal jer je tada to i bio službeni pjenušac događaja. Mi smo se oduševili prilikom degustacije koju smo otvorili, nakon neizostavnog Blanc de Blancs brut natur od chardonnaya, sa tri pjenušca od istih sorata, samo sa drugačijim omjerima, pa je mene tako već na prvu osvojio Misal Prestige extra brut (chardonnay s dodatkom malvazije i pinota crnog), proširenom sastavu moćne gomilice pasao je Misal Rose sec (pinot crni uz malvaziju i chardonnay) a Alenu se više sviđao Millennium brut (malvazija sa dodatkom pinot crnog i chardonnaya) a možda Alenovom doživljaju pomaže i činjenica da je isti pjenušac pretežiti dio proizvodnje, vrh vrhova, ali i poveznica na to da im je otac doktor znanosti Đordano Peršurić, vizionar, baš krenuo u proizvodnju pjenušca s malvazijom smatrajući da je to sorta koja može dati puno, pa i pjenušce. Mogu samo zamisliti što su tada mislili ostali o tome, ali da se povodio drugima i ustaljenoj praksi pa i mišlju da Istra nije pogodna za pjenušce kao kontinentalna Hrvatska nikada ne bi izgradio svoje pjenušavo carstvo na cca 5 ha i to baš u Istri početkom 90 tih godina. Ako se pitate gdje su mu bile kćeri tih godina odgovor je da su bile s njim, u podrumu i vinogradu. Danas su isto tamo, samo što su u međuvremenu obje postale dipl.ing. agronomije, osnovale obitelji i nadograđivale i stjecale nova znanja. Fantastično mi je to, što smo saznali i osjetili da u obitelji svi sve znaju raditi iako je svatko ponaosob gospodar određenog dijela posla. Nema tog porodiljnog, bolesti, putovanja, izostanka, prepreke koja može zaustaviti taj pogon jer pogon ide dalje. Jedna je sestra više u vinogradu, a druga u podrumu, no jednako tako mogu se zamijeniti. Posao je to koji je iscrpljujući i nadahnjujući. Žive taj posao, uživaju, educiraju se, fantastično ga prezentiraju i ono što me baš osvojilo je taj osjećaj “sister power” – kako zajednički, nastavljaju očevim stopama, odlučuju o trenutku kada je neki pjenušac spreman pritom tražeći potvrde ostalih ukućana. To zadovoljstvo odlukom rađa iskrenost u boci i to se osjeti. Možda ćete pomisliti da su to floskule, ali nadam se da nikad niste probali “odrađena vina bez iskrenosti” jer da jeste znali bi da ima istine u rečenom.
Zanimljivo je i bilo slušati kako im je sve podređeno pjenušcima, vinogradi i podrum jer su vinarija koja se opredijelila samo za pjenušce i smatraju to svojom prednosti. Mi smo se složili kako je to zanimljivo jer ipak potpuno su druge radnje u vinogradu i ciljevi za mirna vina nego li pjenušava. Moja pokojna teta Katarina, koja je tako znala uživati u životu, u iću i piću, bi za takve savršene stvari znala reći, pritom gestikulirajući rukama:” Deca, ovo je božanstveno”. Postali smo jedni od onih koji pjenušce, unazad godinu dvije, pijemo češće nego rjeđe, izostavit ću namjerno pojam svaki dan, ali više od jednom tjedno će biti dovoljno istinit podatak i baš uživamo u tome. U otvaranju boce, u spoznaji što se krije u njoj, uživamo putujući i što smo odlaskom u Misal puno toga naučili, no žalimo što nam je posjet bio kratak, i uvjerljivo se borimo kroz kušanje istih protiv ustaljenih obrazaca da je pjenušac samo za blagdane i posebne svečanosti. Svakako bi voljela probati Misal Rouge demi sec (teran, muškat ruža porečka i malvazija) i Misal Noir brut (borgonja, hrvatica i teran) pa se nadamo održavanju za javnost 5. Salon pjenušavih vina Zagreb.
I za kraj, osim ono “kontaktirajte ih odmah” iskoristiti ću njihovu misao s kojom se tako u potpunosti slažemo:
…. MISAL je ono najbolje od nas što svijetu možemo ponuditi….
Bilo da je riječ o Cabernet sauvignonu, teranu ili pak malvaziji i muškatima ( ruži i porečkom) ono što Ana proizvodi je fantastično. Malvazija je posebna priča, drukčija od drugih koje smo kušali, punijeg tijela, rađena na različitim kvascima i to se osjeti i na nosu i na nepcu. I nije slučajno, upravo ta malvazija, u trenutku dok smo bili tamo, pakirana za izvoz u SAD, gdje će biti dio vinskih karti ozbiljnih restorana u nekoliko gradova. Ana ne skriva da joj je cabernet sauvignon najdraža sorta a kad smo probali onaj iz 2016. nismo joj ni mogli ni željeli oponirati, jer je bio izniman.
S onim što radi Ana Ritoša u vinogradima kod sela Radmani nedaleko Poreča, može biti uzor drugima i opravdano zaslužuje duboki naklon vinara i ljubitelja vina poput nas. 
