Ljubav je vino, a vino je Galić.
Vrlo je teško o iznimnoj hi tech vinariji napisati sažeto, a još teže mi je dočarati to izvanserijsko iskustvo.
Once upon a time, kako i kreću sve bajke, naš dan u vinariji dogovorila sam jako brzo na tel:034440850 i na mail:info@galic-vina.hr, odabrala vrstu degustacije, ali ja sam silno željela upoznati idejnog tvorca ove vinske priče. I želja mi se ostvarila… U dogovoreno vrijeme, na samom ulazu dočekao nas je glavom i bradom, u zamjetnom outfitu kojeg su nadopunile prekrasne smeđe cipele, cigarillos i čaša rosea u ruci… JOSIP GALIĆ. Samo smo se opustili uz čašu tog sjajnog Rosea (cabernet sauvignon, merlot i pinot crni) i prepustili se avanturi. Zgrada vinarije, kao skladan spoj betona i cigle, sa zaštitnim znakom vinarije sa prekrasnim okolišem nagrađeno je djelo arhitektonskog dvojca Tomislava Ćurkovića i Zorana Zidarića, savršeno uklopljena u glavnu ulicu Kutjeva, vrlo blizu našeg smještaja Restaurant & Hotel “House Of Wine” (gdje smo osim spavanja, doručka i ručka uživali i u večernjem obiteljskom kuglanju). Unutrašnjost pak vinarije nije više tako jednostavna, ovdje smo na svakom koraku uzdisali, divili se i trkali jedne druge, ne želeći propustiti niti jedan kut gledanja. Da sam sklona svemirskom istraživanju vjerujem da bi mi odlazak u prostorije NASA-e bio vrhunac, gdje zamišljam sve onako precizno, uredno, bez onog “ma, nagurat ćemo”, “otpilimo dasku pa će ući” ili “ma taj šaraf ti je viška”, ovako kao vinskom entuzijastu Vinarija Galić je vrh. Nije da nam je ovo prvi susret sa tako suvremenim vinarijama, ali obilazak takve uz prisutnost glavnog je ono “za uspomenu i dugo sjećanje”. I nije da se ne vidi kako se investicija mjeri u desecima milijuna kao i sva oprema, ali toliko stila ima i topline da je to prvo što vas obuzme. Odmah preko puta šanka, gdje su nam poslužene slavonske delicije i graševina koja baš sjajno odražava terroir kutjevačkog kraja, nalazi se soba barrique bačvi u kojima odležavaju vina i meni osobno najljepši dio vinarije. U toj smo prostoriji kušali sjajan Chardonnay, vino s potencijalom za odležavanje, sur lie metode, i meni neodoljiv Sauvignon blanc koji samo traži još. Uz neprestano nazdravljanje i riječi nama dragog čovjeka :”Ko je reko’ živjeli?” nastavili smo putovanje vinarijom, što liftom, što stepenicama, kroz terase i podrume i dobili smo dojam kao da smo u besprijekorno čistom vinskom laboratoriju, okruženi drvenim bačvama, inoksicama i betonskim jajima. Laboratorij ili labirint pitanje je sad, no gospodin Galić nije nas ispuštao iz vida, nastojeći nam prenijeti svoju strast prema vinu, nužno dotičući se životnih priča, ali uz konstatna pitanja gdje su djeca, što naša, što njegova, odnosno unuka i unuk.
I za djecu je ovo doživljaj, biti u ovako suvremenom vinskom labirintu. Pritom nismo htjeli daviti pitanjima o broju 9 utkanom u njegov zivot i prisutnom u svakom djeliću (reg. pločicama, mjesecu rođenja, zbroja znamenki barrique bacvi (225) i velikih drvenih (450), zbroju znamenki m2 vinarije) jer smo o tome čitali, već smo htjeli ne propustiti to vrijeme i u njegovom društvu ispijati kapljice vina. Osim sjajne G točke bijele ( zbilja vrijednost za novac), na koju smo graševinu navikli, oduševili smo se Crnim 9, kupažom cabernet sauvignona i merlota, pjenušcem (uz obećanje da ce jedan budući rose pjenušac biti nazvan po predivnoj unuci) pošipom pod etiketom Ego (dosta simboličan naziv, iako je sestra predložila još jedan sjajan naziv za dalmatinski.. Hm.. To je tajna i buduće autorsko pravo). A kada su se otvorila vrata arhive, kao u nekom Harry Potter svijetu, onda smo tek ostali bez teksta, a čaše su nam bile napunjene maceratorom, izvanserijskim oranž vinom od graševine i sauvignon blanc odležalim 24 mjeseca u hrastovim bačvama. Alen bi štošta mijenjao opet za taj okus… Za kraj g. Josip nas je počastio raritetom iz svoje vinarije- graševinom Leon, izbornom berbom prosušenih bobica, nazvanom po njegovom unuku, savršen završetak savršenog posjeta. Nemojte nikada vjerovati pričama da u velikim vinarijama ne nastaju velika i moćna vina, u vinskom svijetu svatko ima svoj put, neki su veliki, neki mali, jedni druge trebaju poštivati jer mjesta ima za sve. Male odlikuju kvalitete kao i velike, i obrnuto, a svatko ima svoj pečat koji ga čini konkurentnim. I nije to palo s neba, svatko tko misli da je ovo lako, nadam se da ima životopis poput Josipa Galića i da je baš poput njega oduvijek radio, i s butikom robe, i mješovitom robom, i u vinogradu, i sa rezervnim dijelovima, i da ne staje. Nije danas lako biti mali vinar, ali nije lako biti ni veliki. Svijet je nemilosrdan prema pogreškama, krivim procjenama, lošim vinima, čega sva sreća ovdje nema…
