Nevjerojatno je kako te susret s nekim ljudima obogati na način na koji nikad ne bi pomislili. Nama se to dogodilo s Anom Ritoša iz Vina Ritoša. Kako je 8. mart pred vratima ova priča bi mogla imati prizvuk odavanja počasti ženama i nećemo bježati od toga. Kao što se ponekad začudite kako vinova loza onako krhka uspije u teškim uvjetima tako smo se i mi, priznajemo, u prvi čas zapitali kako ta naizgled krhka mlada žena uspijeva istovremeno održavati veliki vinograd i proizvoditi sjajna vina. No, već nakon prve rečenice iz koje je izbijala snaga i samouvjerenost znali smo da pred nama stoji iznimno stručna i temeljita vinarka te vrijedna radnica koja čvrsto stoji na zemlji. Oduševila nas je strpljivošću u objašnjavanju proizvodnih procesa, što se nalazi i što će biti u kojoj bačvi, pri tome je prenosila svoje stručno znanje vezano uz održavanje vinograda kroz rezidbu i vezivanje vinove loze, pokazujući nam to i u samom vinogradu. Koliko je vrijedna i temeljita pokazala je na primjeru toga da je sama obrezala vinograd od 3,5 ha vodeći već pri tome računa ne o tekućoj godini već o onome što će ta rezidba donijeti u sljedećim godinama, što je prošireni sastav moćne gomilice ostavilo bez teksta. Osim o vinima s ponosom je pričala o svom obiteljskom naslijeđu, posebice ocu Viliju, koji je od ugostiteljskog radnika postao ribar, izgradivši brod svojim rukama, a zatim i vinar koji je taj posao s punim povjerenjem prepustio u ruke svoje Ane. Osim kad je u pitanju rukovanje mehanizacijom, što još uvijek radi otac i berba, kad je uključena cijela obitelj, sve drugo radi ona sama. I rezultat te pune posvećenosti je itekako vidljiv u butelji i čaši. Women power s početka ovog teksta osjetili smo i vidjevši Aninu tetu koja isto tako sudjeluje u proizvodnom procesu a pri tom je i Anjinom tati pokazala kako se butelje etiketiraju, pa je i on sam “odradio” nekoliko butelja.
Bilo da je riječ o Cabernet sauvignonu, teranu ili pak malvaziji i muškatima ( ruži i porečkom) ono što Ana proizvodi je fantastično. Malvazija je posebna priča, drukčija od drugih koje smo kušali, punijeg tijela, rađena na različitim kvascima i to se osjeti i na nosu i na nepcu. I nije slučajno, upravo ta malvazija, u trenutku dok smo bili tamo, pakirana za izvoz u SAD, gdje će biti dio vinskih karti ozbiljnih restorana u nekoliko gradova. Ana ne skriva da joj je cabernet sauvignon najdraža sorta a kad smo probali onaj iz 2016. nismo joj ni mogli ni željeli oponirati, jer je bio izniman.
S onim što radi Ana Ritoša u vinogradima kod sela Radmani nedaleko Poreča, može biti uzor drugima i opravdano zaslužuje duboki naklon vinara i ljubitelja vina poput nas. 
