Poslije kiše dolazi sunce, tu mnogoputa ponovljenu izreku doživjeli smo u punom smislu kada smo nedavno iz kišne Rijeke i olujnog nevremena koje nas je pratilo po autocesti, prešli Krčki most i nastavili u smjeru Vrbnika gdje nas je čekalo sunce, more, tišina nasuprot glasnim kapima kiše i Gospoja . Taj dan ništa nije bilo ljepše od tog smiraja i žlahtine.
Gospoja je vinarija, projekt udruženih snaga obitelji Toljanić&Brusić, provjerenog i uspješnog tima koji se mnogim stvarima može pohvaliti, od vinarije do ugostiteljskih objekata, ali ponajviše obiteljskim zajedništvom, međusobnom ljubavi i dobroti i time što imaju 22 djece. To je podatak vrijedan divljenja, i kako nam je jedan od domaćina na prvoj stanici, odnosno u proizvodnom pogonu i budućoj pršutani i kušaoni rekao, kod nas ne manjka ideja i radne snage, što ne zna jedan zna drugi,uvijek netko nešto smisli i radi. Nisam ni zamišljala da ću taj dan osjetiti čaroliju okusa, ekstravagantnosti, tradicije i rada i sve je to bilo upakirano u naš posjet proizvodnom pogonu i Vinotel. Ništa ljepše za vinoljupce. Sklad drva na samoj obali, sa pogledom na zaljev od kojeg zastaje dah… Nismo ovoga puta odsjeli tamo ali svakako ćemo planirati odmor u nekoj od soba. Da li u prizemlju gdje sobe nose nazive crnih sorata poput sansigota i babića ili na prvom katu gdje su sobe naziva bijelih sorata poput pošipa, malvazije ili ćemo na vrhu gdje su sobe posvećenežlahtini, Alen i ja ćemo odigrati jedan čovječe ne ljuti se, jer bi ja birala prvi kat, Alen bi crne sorte. No…. Uslijedila je degustacija pod vodstvom Olivera gdje nam je prezentirana žlahtina… U svom punom opsegu… Tako da bi možda i zajednički odabrali sobu s vrha…. Naime, u prekrasnom ambijentu, gotovo odvojeni od ostalih, Oliver je vodio kušanje, onako, samo za nas. Krenuli smo s pjenušcem koji nas je nakon napornog puta osvježio, a nastavili smo s mladom žlahtinom, pa onom nešto malo starijom pa preko nezaobilazno misnog vina a sve je začinjeno nečim malo drukčijim i pomalo neočekivanim završetkom-pivom odnosno žlahtnim…Žlahtina je izvor svega što danas ove obitelji imaju. Na žlahtini i njenom sjaju su odrasli, njeguju je, posvetili su joj velebno zdanje Vinotela i razvijaju sjajnu priču prožetu gastronomijom i enologijom, ali za sve je potrebna sloga, ljubav i poštovanje čega imaju napretek. Oni su izabrali put, a mi koji smo sa strane možemo se samo diviti njima i biti ponosni što imamo takve ljude, možemo i nazdraviti njihovom sjajnom žlahtinom, možemo otvoriti pjenušac i poželjeti svako dobro, možemo rezervirati sobu u Vinotelu i pridruženu degustaciju. Možemo svašta, dio toga mi smo već učinili. A vi? Što čekate? 
