TRUD SE UVIJEK VIDI I ISPLATI!
I bez da smo upoznali žene u vinskom svijetu poput Ane Ritoša iz Vina Ritoša , sestara Ane i Katarine iz Misal Peršurić Pjenušci , ženskog klana iz Lešćanec vina i nadamo se uskoro Jasna Antunović Turk iz Vina Antunović i Monika iz Vinarstvo Prović, imali bi stav da su potpuno jednake kao muškarci jer smo tako odgojeni, jer je to prirodno, ali svim onim skepticima od srca preporučamo vinarije gdje vladaju žene i kojom rukovodi ženska ruka. Namjerno ne kažem čvrsta ženska ruka jer toliko je toga satkano u ženskoj ruci i nježnost i toplina i blagost i mukotrpan rad i teški dani i tereti. I nije za osuditi one s predrasudama jer jednostavno nismo navikli i još uvijek ih je znatno manje nego muških vinara, ali zaslužuju posebnu pažnju i duboki naklon. Jedna od takvih je Vina Tandara . To jutro smo gospodinu Enjingiju rekli da idemo popodne do Zorice Tandare, a on se blago nasmijao, pohvalio nam plan i rekao:”aaa ona je odlična, baš se jako trudi”. Zato ne treba čuditi što je baš ona dobitnica godišnje nagrade županije za trud na vinskoj sceni. Ma trud se vidi i isplati. Ima onaj hard stav, ali mene je na prvu osvojila izgledom. Sad sam baš poput onih površnih koji padaju na vanjštinu. Ali priznajem, tako je lijepo kad te dočeka žena vatreno crvene kose, u kožnoj jakni, cipelama na petu, širokog osmijeha, i to na samom ulazu u vinariju, onako na ulici, s košaricom u ruci punih finih peciva, odnosno malih toplih sirnih smotuljaka. Kao u onoj dječjoj priči kad crvenkapica nosi baki peciva, mi smo kao lovci sve popapali i pustili da nam gospođa ispriča svoju vinsku priču uz krasnu graševinu, rajnski rizling, rose i cuvee merlota i cabernet sauvignona. Za to vrijeme djeca su se bezbrižno igrala na dvorištu, hraneći ovčice u susjednom dvorištu, daleko od automobila. Takav naoko lagodan seoski život jedan je od niza razloga zašto se gospođa Zorica nakon života u Švicarskoj vratila u svoj kraj. Ne zbog manje brige, ali da ima vrijeme za obitelj. Fascinantan joj je životopis, kako je hrabra, kako podiže kćeri i sada i sa zetom i unucima stvara carstvo. I ona ne odustaje. Ona gradi niskoenergetske kućice za goste, možda i nas kad sljedeći put dođemo, ona uči u hodu, ona se trudi. Mi smo otišli punog srca noseći u rukama košaru finih vina koji smo kupili za doma.
Zbilja je g. Enjingi bio u pravu baš je odlična i baš se jako trudi. Ako dođete u Kutjevo, uložite i vi malo truda i posjetite ovu divnu ljudsku i vinsku priču.
